Kad sam krenula u prvi razred Osnovne škole igrala sam se sa jednom djevojčicom iz moje ulice. Odjednom sam vidjela sliku kako je slomila nogu. Kažem joj: Ti sutra nemoj doći u školu jer ako dođeš dogodit će ti se nešto ružno!
I dogodilo se sutradan u školi djevojčica je stvarno slomila nogu igrajući se, skakajući preko neke hrpe cigle. Nekoliko mjeseci kasnije kažem mami: tata će ići u bolnicu i tamo će ga operirati. I stvarno poslije 4 dana tatu je zaboljelo slijepo crijevo i morao je na operaciju
Trećom prigodom tada sam imala 9 godina, jedna naša susjeda žalila se mojoj majci kako je jako bolesna da joj nije dobro i da će morati u bolnicu. Tada sam se jako uplašila i nisam mogla spavati cijelu noć jer sam vidjela da će susjedi poginuti brat. Poslije sam rekla mami: ma nije ona bolesna ona samo osjeća veliki strah ona je potpuno zdrava, njoj će sutra poginuti brat. Mama me nagrdila, rekla da pričam gluposti, da izmišljam, umalo nisam dobila batine, dok se stariji brat samo smijao i govorio mamii: „pa znaš da je ona sve pogodi“. Susjedin brat koji je sutradan pošao na put s autom doista je poginuo u prometnoj nesreći na autoputu. Udario ga je neki Turčin kamionom, auto se počeo prevrtati od siline udara i zapalio se i Martin je izgorio u njemu. Poslije toga događaja mama je mislila da samnom nešto nije u redu pa me vodila kod doktora. A lječnici su utvrdili da je rijeć o zdravoj djevojčici, a o vidovitosti su rekli da je to samo dječja mašta puka slučajnost. Tako tijekom cijele srednje škole ponešto sam vidjela ali sam šutjela o tome jer sam se bojala da ne ispadnem smiješna i čudakinja. Htjela sam biti kao ostala djeca i ne privlačiti na sebe pozornost. Onda je sve se ponovo pokrenulo i dolazili su mi mladići i djevojke pitajući me za svoju budućnost. Jednoj prijateljici sam rekla da će se najesen udati, da će roditi sina i nedugo po tome da će se rastati i tako je i bilo.
Jednom prilikom putovala sam sa svojom prijateljicom u Zagreb po nekom poslu. U jednom trenutku vidim kako ona rađa sina u Zagrebu, a poslije dvije godine još jednog sina. Kažem joj: ti češ u Zagrebu roditi dva sina. Odkud ti to znaš reče mi. Eto vidjela sam i ništa me više ne pitaj. Smijala se moja prijateljica od srca govoreći: pa znaš da nemam nikakve šanse doći u Zagreb i tamo živjeti a kamoli rađati, ovaj put si stvarno pretjerala. Poslije dvije godine moja prijateljica je morala otići u Zagreb kao prognanik i tamo je stvarno rodila dva sina, upravo onako kako sam joj rekla. Poslije smo se srele i ona mi spomene događaj u vlaku od prije nekoliko godina. Da znaš bila si u pravu, sve je bilo onako kako si rekla. Ne sjećam se ja ničeg ja sam to zaboravila. Jednom mi je došla žena koja je sa mužem već deset godina i nije mogla imati djece. Pitala me kakva je njezina budućnost i hoće li moći imati djecu. Ja sam ju primila za ruku i rekla joj:“ Ti si upravo trudna i rodit ćeš dva sina blizanca“. Počela je plakati u nevjerici, tako smo se rastale. Poslije mijesec dana zvala me telefonom i kaže da je dva mjeseca trudna. Rodila je dva krasna blizanca, sreći nije bilo kraja. Znala sam kasnije često vidjeti loše stvari i tada me počne boljeti glava. Kažem idite ne vidim ništa, neka je Bog sa Vama, molite se i samo se molite. Što da molimo pitaju me: „ Čitajte PSALME“. Poslije takvih događaja sam umorna i samo bi spavala kao da mi je nešto oduzelo snagu.
Jednom sam mladoženji koji me došao pitati za sebe i svoju mladenku rekla: što to govoriš kakva mladenka, ja nju niti ne vidim u vjenčanici, niti ne vidim svatove, ništa neće biti od tvoje ženidbe. Otišao je ljutit, čak mi je svašta ružnog rekao. Poslije par dana dolazi taj mladić k meni sa cvijećem i poćeo mi se ispričavati samo je ponavljao: kako ste znali, kako ste znali. Onda mi je ispričao šta se desilo. Dan prije vjenčanja otišao je u grad, na sasvim drugu stranu grada i stao na parkingu pred jednim ulazom. Kad je izašao iz auta pokraj svoga auta stajao je auto njegove djevojke i zaručnice. Čudio se odakle tu njen auto a onda se sjetio da je ona nekad u tom kvartu imala momka. Preparkirao je auto na drugu stranu i čekao i čekao. Tek u sitne sate izašla je njegova zaručnica sa svojim nekadašnjim dečkom izmjenjujući usput nježnosti. Bio sam šokiran, izašao sam iz auta i rekao: zbogom ništa od vjenčanja.
Kad smo već kod svatova i vijenčanja mogu napomenuti da sam i ovog puta predvidjela kao i mnogo puta do tada da svatova neće biti i da neki moji poznanici koji su se spremali u svatove neće u svatove otići. Naime šta se desilo mladoženja je slavio sa momcima momačku večer i dečki se napili, kada se vračao kući doživio je prometnu nesreću i jedva je ostao živ. Tako je Zvjezdana opet pogodila kako znaju reći.
Uz moj posao koji sam radila u jednom gradu nisam mogla odbiti pomoći ljudima kad su to od mene tražili. Jedno vrijeme nisam mogla raditi u struci pa sam se posvetila samo svojem daru. Pročitala sam mnogo knjiga na temu okultnih znanosti i ostale literature na rubu znanosti. Proučavala sam bibliju. Shvatila sam da postoje ljudi koji imaju određene sposobnosti. Bila sam svijesna tih sposobnosti ili bolje reći dara, jer dara za nešto imaš ili nemaš, a mene je moja darovitost činila sve poznatijom i ljudi su za to znali,obraćali mi se s različitim problemima koje sam ja uglavnom uspješno riješavala.
Jednom prilikom mi je došla jedna žena koja je imala problema sa svojim suprugom, bračna nevjera, nasilje u obitelji i slično. Kad sam ju uhvatila za ruku odmah me počela boljeti glava i ja joj kažem: Ženo kako možeš trpjeti tako jaku glavobolju? Ona me reče: Odkuda ti znaš da mene boli glava, raspadam se od glavobolje. Znam kad je i ja osječam i mene je zaboljela glava u momentu kad sam je primila za ruku. Kad sam stavila svoju ruku na njenu glavu kroz nekoliko trenutaka glavobolja je prestala. Niti ja više ništa nisam osjetila.
Tada sam shvatila da se nešto u meni dešava što ne mogu objasniti da u bliskom kontaktu sa drugom osobom mogu osjetiti njegove tjelesne nedostatke: bol, bolest, strah, nesigurnost i ostalo. Za mene je to osim vidovitosti bilo jedno potpuno novo iskustvo i ja sam maksimalno se predala tome i vidjela sam da mogu osjetiti drugi mediji i točno reći o čemu se radi, ali nisam u svakom slučaju mogla utjecati na njega.
Jednom prigodom jedan poznanik žalio se koliko ga strašno boli zglob na desnoj nozi. Stavila sam svoje ruke na njegov zglob i držala ga tako neko vrijeme. Kad on reče: osjećam neku silnu toplinu u tvojim rukama i kao neko strujanje i ništa me više ne boli. U momentu tretmana i mene je zabolio taj isti zglob. I kad je iz mene izišla sva ona toplina koju sam imala u sebi, prekinula sam tretman i mene je prestao boljeti zglob. To su se neka moja iskustva u otklanjaju bola.
Pomogla sam jednom mladiću koji je pada sa motora bio 3 mjeseca u komi. Sada se nalazi u toplicama i opravak mu je siguran....
Ako i Vama zatreba takav vid pomoći veoma radu ću pomoći i Vama .... Ovaj dar koji posjedujem nisam sigurno dobila da ga sačuvam za sebe nego da ga podijelim sa onima kojima sam potrebna.
Molitva je jedan od najsnažnijih pokazatelja da vjerujemo u BOGA. Molite jedni za druge da ozdravite. Bez molitve nema uslišanja molitve.
dragi posjetitelji ""blogeri""
